Sirovina za papir koštala je 850€, a sada je na 1700€ za tonu
Tona sirovine za proizvodnju papira koštala je između 850 i 900€ prošle godine, a sada su cijene već prešle 1700€, rekao je Saša Cvetojević u Su2.
Situacija na tržištu sirovina već duže vrijeme nije dobra pa, iako se tako ne čini, inflacija je do krajnjih potrošača zapravo došla vrlo sporo, istaknuo je Saša Cvetojević, poduzetnik i poslovni anđeo, gostujući u podcastu „Srijedom u 2 kod Saše Stankovića“.
Ono što se danas događa na policama trgovina i u papirnoj industriji, Cvetojević je najavio još prije gotovo godinu dana kada je upozoravao na ozbiljne zastoje u distribuciji robe široke potrošnje.
„Mislim da je nepotrebno da ljudi gomilaju WC papir, ali je činjenica da je tona sirovine koja vam je potrebna za proizvodnju papira prije nepunih godinu dana koštala između 850 i 900 eura, a sada vam mogu reći za idući mjesec da su cijene već prešle 1700 eura“, rekao je Cvetojević.
Taj trend porasta cijene celuloze još uvijek raste, smatra Cvetojević. Situacija nije bolja ni s ostalih oko šest tisuća artikala koje kroz tvrtku Insako distribuira na tržište zemalja u regiji.
„Cijene su već u nabavi porasle 20 do 30 posto pa iako treba vremena da se roba povuče s veleprodaje na maloprodaju i da se tamo izmijene cijene, neki proizvodi su već poskupili 50 do 100 posto što se najviše primijeti kod cijene prehrambenih artikala“, pojasnio je poduzetnik u podcastu.
Cijene energenata dižu cijenu proizvodnje
Smatra i da se ponekad nepravedno u javnosti poduzetnici smatraju krivcima za poskupljenja jer je, kaže, i njima cilj ponuditi robu po povoljnijim cijenama.
„Mi se uvijek trudimo spustiti cijenu jer si nitko ne može priuštiti reći kupcu ovo te sad košta duplo, no ne mogu ni marže sve podnijeti. Povećanje cijene benzina, primjerice, iznimno utječe na budžet jedne obitelji, ali probajte sad zamisliti koliki je to udar za tvrtku koja ima 30 i nešto dostavnih vozila ili teških kamiona. To su deseci tisuća kuna većih troškova iz tjedna u tjedan“, pojasnio je Cvetojević.
Poskupljenje energenata, posebice plina, globalno utječe na proizvodnju. Neke tvornice u Italiji ili su potpuno zaustavile proizvodnju ili rade u puno manjem obujmu. To također utječe na cijene proizvoda na hrvatskim policama.
„Poduzetnik već u startu više plaća folije za pakiranje, lim, odnosno bilo kakve vrste konzervi. Naravno da se to sve reflektira i na tržište jer tvrtka više ne može prodati nešto za 10 kuna, ako ga samo proizvodnja košta 15“, stiče Cvetojević.
Kartonske kutije sve skuplje
Do nedavno su se cijene proizvoda dobavljača znale mjesec ili dva unaprijed. Danas je, kaže Cvetojević, situacija potpuno drugačija pa se zna dogoditi da kupci naruče robu, a dobavljač im kaže da cijenu može odrediti tek nakon što roba bude proizvedena.
„Mi naručimo 10 tona kartonskih kutija i pitamo koja je cijena, dobavljač kaže da će javiti za tri tjedna kada ih proizvede pa ti ili hoćeš ili nećeš. Kako u tom slučaju napraviti kalkulaciju da ti znaš reći
svome kupcu koliko to košta?! Većina kupaca to razumije, no najveći je problem s tenderskim kupcima koji ne mogu shvatiti da više nema tendera koji može biti smislen na šest mjeseci ili godinu dana kada cijena sirovine i proizvodnje konstantno raste“, ističe Cvetojević.
Rast cijena se nastavlja
Cijene mogu nastaviti rasti pet do 10 posto svaki mjesec i to je ono što je naša realnost, dodaje. Cvetojević ističe kako po pitanju globalne inflacije s kojom smo se suočili država nije mogla napraviti ništa.
“Država može napraviti nešto samo u segmentima gdje ona ima veliki udio kao što su benzin i naftni derivati i to ne onda smanjiti za 10 lipa, nego dobro zarezati u trošarine. Smanjiti samo PDV ne znači ništa, ako su cijene proizvodnje otišle toliko gore da i bez PDV-a koštaju dvostruko, kao primjerice ulje. Država može jedino uzimati manje ljudima s plaće, da oni mogu kupovati više kako bi se izbjeglo smanjenje potrošnje“, rekao je Cvetojević Saši Stankoviću.
Zemlja potencijala
Što se tiče digitalizacije, posebice u poslovanju s državom, Cvetojević ističe kako su povučeni neki dobri potezi sa sustavom eGrađani za fizičke osobe, ali da po pitanju gospodarskih subjekata još uvijek debelo kaskamo za razvijenim europskim državama.
„Mi smo zemlja potencijala i to nevjerojatno frustrira. Imamo toliko resursa, ali stalno nešto ne možemo iz nekog razloga. Previše kompliciramo jednostavne stvari. Omogućili smo digitalni potpis na eOsobnoj iskaznici, ali smo toliko zakomplicirali aktivaciju da je dobar dio građana, a među njima i ja, odustao od aktivacije“, rekao je Cvetojević. Ako ste propustili podcast „Srijedom u 2 kod Saše Stankovića“, možete ga pogledati na POVEZNICI.