Pretporez od A do Ž: kada se priznaje, kada odbija, a kada ispravlja?
Pretporez je jedan od osnovnih tema kod poduzetnika u sustavu PDV-a jer izravno utječe na to koliko će poduzetnik stvarno platiti poreza.
Bitni aspekti
Pravo na odbitak pretporeza ovisi o nekoliko važnih uvjeta: je li račun ispravan, je li isporuka stvarno obavljena, koristi li se trošak za poslovanje i postoji li pravo na odbitak u cijelosti ili djelomično. Uvođenjem eRačuna i Fiskalizacije 2.0 pravila o pretporezu se ne mijenjaju, ali se mijenja način na koji se ulazni računi zaprimaju, provjeravaju, odbijaju, ispravljaju i povezuju s poslovnim evidencijama.
U ovom blogu objasnit ćemo što je pretporez, tko ima pravo na njegov odbitak, koji uvjeti moraju biti ispunjeni za priznavanje pretporeza, kada se pretporez ne može odbiti u cijelosti te u kojim se situacijama radi ispravak pretporeza. Posebno ćemo se osvrnuti na to kako se ova pravila primjenjuju u kontekstu eRačuna, Fiskalizacije 2.0, odbijanja eRačuna i ispravaka računa koji ne utječu na PDV.
Što je pretporez?
Pretporez je iznos PDV-a koji je poduzetniku obračunan na ulaznim računima za nabavu dobara ili usluga. Kada poduzetnik kupi robu, opremu, uslugu, najam, softver ili drugi poslovni trošak od dobavljača koji je u sustavu PDV-a, na tom računu može biti iskazan PDV. Taj iskazani PDV za kupca je pretporez.
U sustavu PDV-a, pretporez omogućuje da poduzetnik od PDV-a koji je obračunao svojim kupcima odbije PDV koji je već platio ili je obvezan platiti svojim dobavljačima. Time se izbjegava višestruko oporezivanje, a PDV u konačnici tereti krajnjeg potrošača.
Primjerice, ako poduzetnik izda račun kupcu s 500 eura PDV-a, a istovremeno ima ulazni račun dobavljača na kojem je iskazano 200 eura PDV-a, tih 200 eura može predstavljati pretporez. U tom slučaju poduzetnik ne plaća cijelih 500 eura PDV-a, nego svoju obvezu umanjuje za pretporez i plaća razliku.
Pretporez nije automatski priznati trošak. Da bi se pretporez mogao odbiti, račun mora biti formalno ispravan, isporuka mora biti stvarno obavljena, a nabava mora biti povezana s poslovnom djelatnošću za koju postoji pravo na odbitak pretporeza.
Tko ima pravo na odbitak pretporeza?
Pravo na odbitak pretporeza imaju porezni obveznici u sustavu PDV-a i koji nabavljena dobra ili usluge koriste za potrebe svojih oporezivih transakcija. Znači da poduzetnik može odbiti pretporez samo ako je ulazni trošak povezan s poslovanjem za koje obračunava PDV na svoje isporuke.
Primjerice, tvrtka koja je u sustavu PDV-a i kupuje opremu, softver ili usluge potrebne za obavljanje svoje djelatnosti može koristiti pravo na odbitak pretporeza, pod uvjetom da su ispunjeni i ostali zakonski uvjeti. S druge strane, ako se nabava odnosi na privatne potrebe, oslobođene isporuke bez prava na odbitak ili troškove za koje je odbitak zakonski ograničen, pretporez se ne može odbiti u cijelosti ili se uopće ne može odbiti.
Potrebno je razlikovati poduzetnike koji su u sustavu PDV-a od malih poreznih obveznika koji nisu obveznici PDV-a (najčešće paušalni obrtnici). Mali porezni obveznici u pravilu ne obračunavaju PDV na svoje izlazne račune, ali zato nemaju ni pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima.
Pravo na odbitak pretporeza zato se ne promatra samo kroz pitanje je li PDV iskazan na računu, nego kroz širi kontekst: tko je primatelj računa, za koju se djelatnost nabava koristi, je li isporuka stvarno obavljena i postoji li zakonsko pravo na odbitak.
Uvjeti za priznavanje pretporeza
Da bi se pretporez mogao priznati, porezni obveznik mora moći dokazati da su ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza, odnosno da je račun ispravan, da je isporuka stvarno obavljena i da je povezana s poslovnom djelatnošću za koju postoji pravo na odbitak.
Uvjeti za priznavanje pretporeza mogu se promatrati kroz tri razine: formalni uvjet, materijalni uvjet i vremenski uvjet.
Formalni uvjet
Formalni uvjet odnosi se na ispravnost računa. Da bi se pretporez mogao priznati, račun mora sadržavati propisane podatke, kao što su podaci o izdavatelju i primatelju računa, OIB, datum izdavanja, opis isporučenih dobara ili usluga, porezna osnovica, stopa PDV-a i iznos PDV-a.
Ako račun nema te elemente ili su oni netočni, pravo na odbitak pretporeza može biti dovedeno u pitanje.
Materijalni uvjet
Materijalni uvjet odnosi se na stvarnu narav isporuke. Račun sam po sebi nije dovoljan ako iza njega ne stoji stvarno obavljena isporuka dobara ili usluga. Nabava mora biti poslovno opravdana i povezana s djelatnošću poreznog obveznika.
Pretporez se može priznati samo ako se nabavljena dobra ili usluge koriste za potrebe poslovanja. Ako se trošak odnosi na privatne potrebe, osobnu potrošnju ili djelatnosti koje su oslobođene PDV-a bez prava na odbitak, pretporez se ne može priznati u cijelosti ili se ne može priznati uopće.
Vremenski uvjet
Vremenski uvjet odnosi se na razdoblje u kojem porezni obveznik može koristiti pravo na odbitak pretporeza. U pravilu, pretporez se priznaje u obračunskom razdoblju u kojem je isporuka dobara ili usluga obavljena i u kojem porezni obveznik ima račun s propisanim podacima.
To znači da datum računa, datum isporuke i trenutak zaprimanja računa imaju važnu ulogu u određivanju kada se pretporez može uključiti u obračun PDV-a. U kontekstu eRačuna i Fiskalizacije 2.0, datum fiskalizacije eRačuna nije temelj za priznavanje pretporeza. Pravila za priznavanje pretporeza i dalje se vežu uz PDV propise, isporuku, zaprimanje računa i ispunjenje uvjeta za odbitak.
Odbitak pretporeza
Odbitak pretporeza znači da porezni obveznik može umanjiti iznos PDV-a koji duguje državi za iznos PDV-a koji mu je obračunat na ulaznim računima. Na taj način, poduzetnik ne plaća državi PDV koji je obračunao svojim kupcima, nego od tog iznosa odbija pretporez iz svojih poslovnih nabava.
Primjerice, ako poduzetnik izda račune kupcima na kojima je ukupno obračunao 5.000 eura PDV-a, a istovremeno ima ulazne račune dobavljača s 2.000 eura PDV-a, njegova obveza za uplatu PDV-a iznosi 3.000 eura. Na taj način PDV ostaje neutralan za poduzetnika, pod uvjetom da su ulazni troškovi povezani s oporezivom poslovnom djelatnošću i da su ispunjeni uvjeti za priznavanje pretporeza.
Odbitak pretporeza može biti pun ili djelomičan. Puni odbitak primjenjuje se kada se nabava koristi isključivo za oporezive transakcije za koje postoji pravo na odbitak. Djelomični odbitak primjenjuje se kada se dobra ili usluge koriste i za aktivnosti koje daju pravo na odbitak i za aktivnosti koje to pravo ne daju.
Primjer punog odbitka pretporeza
Tvrtka koja je u sustavu PDV-a kupuje uredsku opremu za potrebe obavljanja svoje oporezive djelatnosti. Dobavljač joj izdaje račun u iznosu od 10.000 eura + 25% PDV-a, odnosno 2.500 eura PDV-a.
U istom obračunskom razdoblju tvrtka je svojim kupcima izdala račune na kojima je ukupno obračunala 5.000 eura PDV-a.
U ovom slučaju, tvrtka ima pravo na puni odbitak pretporeza jer se uredska oprema koristi za poslovanje koje podliježe PDV-u. Umjesto da uplati cijelih 5.000 eura PDV-a, tvrtka odbija 2.500 eura pretporeza i plaća razliku od 2.500 eura.
Primjer djelomičnog odbitka pretporeza
Djelomični odbitak pretporeza primjenjuje se kada porezni obveznik nabavljena dobra ili usluge koristi i za aktivnosti za koje ima pravo na odbitak pretporeza i za aktivnosti za koje nema.
Primjerice, poduzetnik istovremeno obavlja oporezivu djelatnost poslovnog savjetovanja i djelatnost koja je oslobođena PDV-a bez prava na odbitak. Ako nabavi uslugu ili opremu koja se koristi za obje djelatnosti, ne može odbiti cijeli iznos pretporeza, nego samo dio koji se odnosi na oporezivu djelatnost.
Ako je ukupni pretporez po ulaznim računima 10.000 eura, a utvrđeno je da se 70% nabave odnosi na oporezive transakcije, porezni obveznik može odbiti 7.000 eura pretporeza. Preostalih 3.000 eura ne može odbiti kao pretporez, nego taj iznos za njega predstavlja trošak.
Ovakve situacije važne su za poduzetnike koji imaju mješovite djelatnosti, odnosno istovremeno ostvaruju prihode koji daju pravo na odbitak pretporeza i prihode koji to pravo ne daju. U tom slučaju potrebno je pravilno utvrditi dio pretporeza koji se može odbiti.
Kada se pretporez ne može odbiti u cijelosti?
Iako je pravo na odbitak pretporeza jedno od temeljnih prava poreznih obveznika u sustavu PDV-a, ono nije neograničeno. Pretporez se može odbiti samo ako su ispunjeni propisani uvjeti i ako se nabavljena dobra ili usluge koriste za poslovanje koje daje pravo na odbitak.
Postoje situacije u kojima se pretporez ne može odbiti u cijelosti ili se uopće ne može odbiti. Najčešće se to odnosi na troškove koji nisu povezani s poslovanjem, troškove kod kojih je pravo na odbitak zakonski ograničeno te na djelatnosti koje su oslobođene PDV-a bez prava na odbitak.
Troškovi koji nisu povezani s poslovanjem
Pretporez se ne može odbiti ako se trošak ne odnosi na obavljanje gospodarske djelatnosti poreznog obveznika. Nabava mora imati jasnu poslovnu svrhu i mora biti povezana s oporezivim transakcijama poduzetnika.
Ako se račun odnosi na privatne potrebe vlasnika, zaposlenika ili drugih osoba, PDV iskazan na takvom računu ne može se koristiti kao pretporez. Isto vrijedi i za troškove koji se ne mogu povezati s prihodima, poslovnim aktivnostima ili oporezivim isporukama poduzetnika.
Osobni automobili i reprezentacija
Kod određenih kategorija troškova pravo na odbitak pretporeza može biti zakonski ograničeno. Najčešći primjeri su troškovi povezani s osobnim automobilima i troškovi reprezentacije.
Kod nabave i korištenja osobnih automobila te drugih sredstava za osobni prijevoz, pretporez se u pravilu ne može odbiti u cijelosti, osim u posebnim slučajevima kada se vozilo koristi za djelatnosti kod kojih je takav odbitak dopušten. U mnogim situacijama pravo na odbitak pretporeza ograničeno je na dio iskazanog PDV-a.
Slično vrijedi i za troškove reprezentacije. Ako se trošak odnosi na ugošćavanje poslovnih partnera, darove, ručkove, večere ili slične reprezentativne troškove, pravo na odbitak pretporeza može biti ograničeno.
Oslobođene isporuke bez prava na odbitak
Pretporez se ne može odbiti u cijelosti ni kada porezni obveznik obavlja isporuke koje su oslobođene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza. To se može odnositi na određene financijske, zdravstvene, obrazovne ili druge djelatnosti koje su prema propisima oslobođene PDV-a.
Ako poduzetnik obavlja isključivo takve oslobođene isporuke, nema pravo na odbitak pretporeza. Ako pak istovremeno obavlja i oporezive isporuke i oslobođene isporuke bez prava na odbitak, tada se pretporez mora dijeliti. U tom slučaju može odbiti samo onaj dio pretporeza koji se odnosi na oporezive transakcije.
Ispravak pretporeza
Ispravak pretporeza radi se kada se nakon prvotnog odbitka promijene okolnosti koje su bile važne za ostvarivanje prava na odbitak. Porezni obveznik u trenutku zaprimanja računa može imati pravo na odbitak pretporeza, ali se kasnije može dogoditi promjena zbog koje se taj odbitak mora djelomično ili u cijelosti ispraviti.
Najčešće se radi o promjeni namjene imovine, prelasku iz sustava PDV-a, obavljanju oslobođenih isporuka bez prava na odbitak ili naknadnim promjenama vrijednosti računa, primjerice kroz odobrenja.
Ispravak pretporeza kod gospodarskih dobara
Posebna pravila vrijede za gospodarska dobra, odnosno dugotrajnu imovinu. Ako se u razdoblju od 5 godina za gospodarska dobra ili 10 godina za nekretnine promijene uvjeti koji su bili važni za odbitak pretporeza, potrebno je napraviti ispravak.
Na primjer, ako je poduzetnik pri nabavi opreme imao pravo na puni odbitak pretporeza, a kasnije tu opremu počne koristiti za djelatnost koja ne daje pravo na odbitak, mora se ispraviti dio prethodno korištenog pretporeza za preostalo razdoblje.
Primjeri situacija kada se radi ispravak pretporeza
Ispravak pretporeza može biti potreban u više poslovnih situacija. Kada poduzetnik izađe iz sustava PDV-a, kada imovinu počne koristiti za oslobođene isporuke bez prava na odbitak, kada poslovnu imovinu počne koristiti djelomično privatno ili kada proda gospodarsko dobro unutar razdoblja za ispravak.
Ispravak pretporeza je usklađenje ranije korištenog odbitka s novim okolnostima. Ako se promijeni pravo na odbitak, mora se promijeniti i iznos pretporeza koji je porezni obveznik smio koristiti.
Ispravak pretporeza po odobrenju
Ispravak pretporeza po odobrenju najčešće nastaje kada dobavljač naknadno smanji poreznu osnovicu, zbog popusta, povrata robe, raskida isporuke ili knjižnog odobrenja. Ako je kupac po izvornom računu već koristio pretporez, a zatim zaprimi odobrenje koje smanjuje vrijednost računa, mora smanjiti i prethodno korišteni pretporez.
Važno je povezati odobrenje s izvornim računom. To omogućuje pravilno usklađenje porezne osnovice, iznosa PDV-a i pretporeza koji je prethodno bio odbijen.
Ispravak pretporeza temeljem rješenja Porezne uprave
Ispravak pretporeza može nastati i temeljem rješenja Porezne uprave. To se odnosi na situacije u kojima se nakon poreznog nadzora utvrdi da je isporučitelj trebao obračunati veći iznos PDV-a. U takvom slučaju isporučitelj može izdati ispravljeni račun s razlikom PDV-a, a primatelj može ostvariti pravo na odbitak te razlike.
Fiskalizacija 2.0 i pretporez
Fiskalizacija 2.0 ne mijenja temeljna pravila za priznavanje pretporeza. Pravo na odbitak i dalje se promatra prema pravilima PDV-a, a to znači je li isporuka obavljena, je li račun zaprimljen, je li račun ispravan i koristi li se nabava za poslovanje koje daje pravo na odbitak.
Ono što se mijenja jest način na koji se računi zaprimaju, obrađuju i povezuju s poslovnim evidencijama. eRačun nije papir koji se arhivira, nego strukturirani elektronički zapis koji omogućuje automatsku obradu, kontrolu statusa, povezivanje s odobrenjima i bržu pripremu podataka za računovodstvo.
Odbijanje eRačuna i pretporez
Odbijanje eRačuna ima važnu poreznu posljedicu. Ako primatelj odbije eRačun, smatra se da neće koristiti pravo na odbitak pretporeza po tom računu.
Tvrtke trebaju jasno definirati tko smije odbiti račun, u kojim situacijama se račun odbija i kako se takva odluka dokumentira.
Na primjer, račun se može odbiti ako se odnosi na pogrešnog primatelja, ako isporuka nije obavljena, ako iznos nije usklađen s dogovorom ili ako postoje drugi razlozi zbog kojih primatelj ne prihvaća račun. No u svakom slučaju, odbijanje treba uskladiti s računovodstvenom i poreznom logikom.
Ispravci eRačuna koji ne utječu na PDV
Nije svaka pogreška na eRačunu razlog za storno, odobrenje ili ispravak pretporeza. Ako ispravljamo podatak koji ne utječe na poreznu osnovicu, iznos PDV-a ili pravo na odbitak pretporeza, riječ je o ispravku bez poreznog učinka.
Primjeri mogu biti dopuna napomene, ispravak internog referentnog broja, dodavanje podatka o ugovoru ili korekcija opisnog podatka koji ne mijenja vrijednost računa. U takvim situacijama važno je razlikovati tehnički ili opisni ispravak od ispravka koji mijenja poreznu osnovicu i zahtijeva usklađenje pretporeza.
Ta razlika postaje važna u poslovanju s eRačunima jer digitalni sustavi omogućuju brže slanje ispravaka, ali porezni obveznik i dalje mora znati ima li ispravak porezni učinak ili ne.
Najčešće pogreške kod pretporeza u poslovanju s eRačunima
1. Jedna od najčešćih pogrešaka je automatsko korištenje pretporeza samo zato što je račun zaprimljen u sustav. eRačun olakšava obradu, ali ne znači da je pretporez automatski priznat. Potrebno je provjeriti poslovnu svrhu, vrstu troška, pravo na odbitak i eventualna ograničenja.
2. Druga česta pogreška je miješanje datuma fiskalizacije s datumom priznavanja pretporeza. Fiskalizacija je važna za razmjenu i izvještavanje, ali ne zamjenjuje pravila PDV-a.
3. Treća pogreška je odbijanje eRačuna bez jasne interne kontrole. Budući da odbijanje računa znači da se po tom računu neće koristiti pretporez, takva odluka treba biti dokumentirana i usklađena s računovodstvom.
4. Četvrta pogreška je nepovezivanje odobrenja i ispravaka s izvornim računom. Ako se dokumenti ne povežu, povećava se rizik od pogrešnog obračuna PDV-a, dvostrukog evidentiranja ili neispravnog korištenja pretporeza.
Moglo bi vas zanimati...
Pravo na odbitak pretporeza postoji kada je poduzetnik u sustavu PDV-a, kada koristi dobra ili usluge za oporezive transakcije, kada ima ispravan račun i kada je isporuka stvarno obavljena.