Fiskalizacija 1.0: Vodič kroz pojmove

Fiskalizacija u prometu gotovinom, poznatija kao Fiskalizacija 1.0, temeljni je sustav nadzora nad gotovinskim transakcijama u Republici Hrvatskoj. Uvedena je s ciljem suzbijanja sive ekonomije i osiguravanja transparentnosti poslovanja. Razumijevanje njezinih osnovnih pojmova esencijalno je za svakog obveznika fiskalizacije. Ovaj sveobuhvatni vodič detaljno objašnjava sve relevantne pojmove, od zakonskih definicija do tehničkih aspekata i operativnih procedura.

15 min čitanja

Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji (Fiskalizacija u prometu gotovinom)

Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji je regulatorni mehanizam kojim se osigurava nadzor naplate dobara i usluga krajnjim potrošačima (građanima) u trenutku plaćanja. Riječ je o sustavu mjera koji obveznicima fiskalizacije nalaže obvezu prijave svakog naplaćenog računa u gotovini Poreznoj upravi Republike Hrvatske u realnom vremenu ili neposredno prije izdavanja računa.

Pod pojmom prometa u gotovini u smislu fiskalizacije podrazumijevaju se svi oblici plaćanja pri kojima se obveza podmiruje odmah, neovisno o tome radi li se o fizičkom novcu (gotovina) ili bezgotovinskim načinima plaćanja koji se prema Zakonu izjednačavaju s gotovinom (npr. kartice).

  • Primarni cilj fiskalizacije u krajnjoj potrošnji je:

  • suzbijanje sive ekonomije i neprijavljenog prometa,

  • osiguravanje transparentnosti i sljedivosti financijskih transakcija,

  • zaštita proračunskih prihoda države,

  • ujednačavanje tržišnih uvjeta za sve porezne obveznike.

U tehničkom smislu, fiskalizacija 1.0 provodi se putem fiskalnih blagajni i certifikata kojima se svaki izdani račun prijavljuje Poreznoj upravi. Nakon uspješne validacije, sustav vraća JIR (Jedinstveni identifikator računa), koji se ispisuje na računu i predstavlja dokaz da je račun fiskaliziran.

Fiskalizacija u krajnjoj potrošnji odnosi se prvenstveno na poslovanje B2C segmenta, odnosno na transakcije prema fizičkim osobama koje nisu porezni obveznici. Ona je oblik fiskalnog nadzora u maloprodaji, ugostiteljstvu, uslužnim djelatnostima i svim drugim djelatnostima u kojima se naplata vrši odmah.

Važno je naglasiti da je fiskalizacija u prometu gotovinom zaseban sustav u odnosu na fiskalizaciju eRačuna (Fiskalizacija 2.0) te se njihova primjena, obuhvat i tehnička provedba razlikuju, iako dijele zajednički cilj, a to je potpuna kontrola i digitalizacija financijskih tokova.

Obveznik fiskalizacije

Obveznik fiskalizacije je pravna ili fizička osoba koja je, sukladno Zakonu o fiskalizaciji, dužna provoditi postupak fiskalizacije računa pri naplati dobara ili usluga. Obveza fiskalizacije nastaje u trenutku kada porezni obveznik naplatu obavlja u gotovini ili drugim oblicima plaćanja koji se zakonski izjednačavaju s gotovinom.

  • Obveznicima fiskalizacije smatraju se:

  • trgovačka društva,

  • obrtnici (uključujući paušalne obrtnike),

  • slobodna zanimanja,

  • druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, ako pri tome naplaćuju račune u gotovini krajnjim potrošačima.

Status obveznika fiskalizacije ne ovisi o vrsti djelatnosti, već o načinu naplate.

  • Obveznik fiskalizacije dužan je:

  • izdavati račune sukladno zakonskim propisima,

  • osigurati tehničke preduvjete za fiskalizaciju (fiskalna blagajna, certifikat),

  • prijavljivati podatke o svakom naplaćenom računu Poreznoj upravi,

  • na računu iskazati propisane elemente računa, uključujući JIR i ZKI,

  • čuvati podatke i dokumentaciju propisani rok.

Važno je istaknuti da obveznik fiskalizacije nije isto što i obveznik PDV-a. Obveza fiskalizacije postoji neovisno o statusu u sustavu PDV-a, što znači da i mali poduzetnici i paušalni obrtnici mogu biti u obvezi fiskalizacije ako posluju s gotovinom.

U kontekstu Fiskalizacije 1.0, pojam obveznika fiskalizacije primarno se odnosi na subjekte koji posluju u B2C segmentu. S uvođenjem Fiskalizacije 2.0, pojam se dodatno širi i obuhvaća i obveze u B2B i B2G okruženju, ali uz drugačiju tehničku provedbu.

Promet u gotovini

Promet u gotovini je do 1. siječnja 2026. godine obuhvaćao sve naplate izvršene novčanicama, kovanicama, karticama (kreditnim i debitnim), čekovima te svim ostalim sličnim načinima plaćanja koji se nisu smatrali izravnom uplatom na transakcijski račun. 

Međutim, od 1. siječnja 2026. godine, fokus se prebacuje s načina plaćanja na status kupca. Stoga se pojam "promet u gotovini" u kontekstu Fiskalizacije 1.0 zamjenjuje širim konceptom fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji, što znači da se fiskaliziraju svi računi izdani fizičkim osobama, bez obzira na to jesu li plaćeni gotovinom, karticom ili transakcijski.

Gotovina ili gotovi novac

Gotovina je pojam koji se koristi za sva sredstva plaćanja kojima se obveze mogu odmah podmiriti. Prema Zakonu o fiskalizaciji, pojam gotovina se jednako odnosio na novčanice, kovanice, ali i sredstva na transakcijskom računu koja su bila odmah dostupna kada je bila riječ o plaćanju putem kartica ili virmanom. Gotovi novac je uži pojam od gotovine i predstavlja isključivo plaćanje fizičkim novcem, odnosno novčanicama i kovanicama.

Identifikatori računa

Svrha identifikatora je osigurati autentičnost izdanog računa, integritet podataka te omogućiti dokazivu vezu između izdavatelja računa, Porezne uprave i krajnjeg kupca. U sustavu fiskalizacije, identifikatori omogućuju nadzor u realnom vremenu i sprječavaju naknadne izmjene ili manipulacije podacima o prometu.

ZKI (Zaštitni kod izdavatelja)

Zaštitni kod izdavatelja (ZKI) je alfanumerički zapis koji generira naplatni uređaj odnosno programsko rješenje obveznika fiskalizacije u trenutku izdavanja računa. ZKI se izračunava na temelju unaprijed definiranog skupa podataka o računu te digitalnog certifikata izdavatelja.

  • Njegova osnovna svrha jest:

  • osigurati integritet podataka na računu,

  • potvrditi identitet izdavatelja računa,

  • spriječiti naknadne izmjene sadržaja računa.

ZKI se generira prije slanja podataka Poreznoj upravi i jedinstven je za svaki pojedini račun. Ako bi se i najmanji podatak na računu promijenio (iznos, datum, vrijeme, OIB izdavatelja), generirani ZKI više ne bi odgovarao stvarnom stanju, čime bi se odmah otkrila nepravilnost.

ZKI sam po sebi ne znači da je račun fiskaliziran, ali je preduvjet za fiskalizaciju i osnovni sigurnosni element cijelog procesa.

JIR (Jedinstveni identifikator računa)

Jedinstveni identifikator računa (JIR) je alfanumerički zapis koji dodjeljuje sustav Porezne uprave nakon što zaprimi račun s ispravno generiranim ZKI-jem. JIR nastaje u trenutku uspješne komunikacije između naplatnog uređaja obveznika fiskalizacije i Centralnog informacijskog sustava (CIS) Porezne uprave.

  • JIR ima funkciju:

  • službene potvrde da je račun zaprimljen i evidentiran u sustavu Porezne uprave,

  • dokaza da je fiskalizacija izvršena u skladu sa zakonom,

  • jedinstvene oznake pomoću koje se račun može identificirati u nadzornim i kontrolnim postupcima.

Prisutnost JIR-a na računu nedvojbeno potvrđuje da je račun fiskaliziran. Račun koji nema JIR ne smatra se fiskaliziranim, osim u iznimnim situacijama propisanim zakonom (npr. privremeni prekid veze), koje podliježu dodatnim pravilima i rokovima naknadne fiskalizacije.

QR kod

QR kod je bar kod koji se obvezno ispisuje na svakom fiskaliziranom računu. 

  • QR kod sadrži sažeti skup ključnih podataka o računu, među kojima su:

  • JIR,

  • ZKI,

  • datum i vrijeme izdavanja računa,

  • ukupan iznos računa.

Glavna svrha QR koda jest omogućiti brzu i jednostavnu provjeru fiskalizacije računa. Skeniranjem QR koda putem pametnog telefona, kupci i nadzorna tijela mogu provjeriti je li račun evidentiran u sustavu Porezne uprave te odgovaraju li podaci na računu zaprimljenim podacima.

Uvođenjem QR koda dodatno se povećava transparentnost sustava fiskalizacije, uključenost kupaca u kontrolu izdanih računa i povjerenje u zakonitost i vjerodostojnost fiskalnog sustava.

Knjiga uvezanih računa

Knjiga uvezanih računa je unaprijed ovjereni blok računa koji se koristi kao privremeno rješenje u slučaju kada fiskalizacija putem naplatnog uređaja nije moguća (npr. tehnički kvar ili prekid internetske veze).

Naknadna fiskalizacija

Naknadna fiskalizacija je postupak kojim obveznik fiskalizacije naknadno prijavljuje izdane račune Poreznoj upravi u slučajevima kada fiskalizacija u trenutku izdavanja računa nije bila moguća zbog tehničkih ili objektivnih razloga. Riječ je o zakonom dopuštenoj iznimci koja omogućuje kontinuitet poslovanja, ali ne oslobađa obveznika odgovornosti za uredno i pravodobno evidentiranje prometa.

  • Naknadna fiskalizacija najčešće se primjenjuje u situacijama:

  • privremenog prekida internetske veze,

  • kvara fiskalne blagajne ili naplatnog softvera,

  • tehničkih poteškoća na strani komunikacije s Poreznom upravom,

  • drugih opravdanih okolnosti koje onemogućuju trenutačnu fiskalizaciju.

U takvim slučajevima, obveznik fiskalizacije i dalje je dužan izdati račun kupcu, pri čemu se račun izdaje bez JIR-a, ali s ispravno generiranim ZKI-jem. Time se osigurava integritet podataka i mogućnost kasnije provjere ispravnosti računa.

Zakonom je propisan rok za provedbu naknadne fiskalizacije (najviše 48 sati od trenutka izdavanja računa), u kojem je obveznik dužan čim se uspostave tehnički uvjeti poslati sve izdane, ali nefiskalizirane račune Poreznoj upravi. Nakon uspješne naknadne prijave, sustav dodjeljuje JIR, čime se račun smatra uredno fiskaliziranim.

Neopravdano ili učestalo korištenje naknadne fiskalizacije može se smatrati kršenjem zakonskih obveza te rezultirati prekršajnim sankcijama. Zbog toga su obveznici fiskalizacije dužni osigurati stabilnu tehničku infrastrukturu i sustave koji omogućuju fiskalizaciju u realnom vremenu.

Administrativni i prostorni aspekti

Poslovni prostor

Poslovni prostor u kontekstu fiskalizacije definira se vrlo široko i obuhvaća svaki prostor ili mjesto na kojem se obavlja djelatnost i izdaju računi, neovisno o tome radi li se o stalnoj ili privremenoj lokaciji.

  • Poslovnim prostorom smatra se:

  • zatvoreni prostor (npr. ured, trgovina, ugostiteljski objekt),

  • otvoreni prostor (npr. terasa, tržnica),

  • pokretno mjesto obavljanja djelatnosti (npr. kombi vozilo, dostavno vozilo),

  • privremeni ili montažni objekt (štand, kiosk),

  • automat ili samoposlužni uređaj.

Obveznik fiskalizacije dužan je prijaviti sve poslovne prostore Poreznoj upravi putem sustava ePorezna prije početka izdavanja fiskaliziranih računa. Svakom prijavljenom poslovnom prostoru dodjeljuje se jedinstvena oznaka, koja se koristi u procesu fiskalizacije i omogućuje precizno povezivanje računa s mjestom njegova izdavanja.

Neprijavljeni poslovni prostor smatra se ozbiljnim prekršajem fiskalnih propisa.

Kupac je, prema zakonu, dužan zadržati račun nakon izlaska iz poslovnog prostora. Ova obveza postoji radi omogućavanja trenutačne provjere fiskalizacije od strane Porezne uprave i inspekcijskih službi.

Naplatni uređaj (fiskalna blagajna)

Naplatni uređaj, u praksi često nazivan fiskalna blagajna, je hardversko ili softversko rješenje putem kojeg se izdaju i fiskaliziraju računi. 

  • To može biti:

  • računalni program instaliran na računalu,

  • mobilna aplikacija,

  • POS sustav,

  • specijalizirani uređaj za izdavanje računa.

  • Naplatni uređaj mora omogućavati:

  • generiranje ZKI-ja,

  • komunikaciju s Poreznom upravom,

  • zaprimanje JIR-a,

  • ispis ili elektroničko izdavanje računa s propisanim elementima.

Svaki naplatni uređaj ima svoju oznaku, koja se navodi na računu i povezuje račun s konkretnim uređajem i poslovnim prostorom. Oznaka naplatnog uređaja ključna je za osiguravanje pravilne slijednosti računa i kontrole prometa.

U jednom poslovnom prostoru može postojati više naplatnih uređaja, ali svaki mora biti jasno označen i evidentiran u internom aktu o fiskalizaciji.

Oznaka operatera

Oznaka operatera je identifikacijska oznaka osobe koja izdaje račun putem naplatnog uređaja. Najčešće se radi o OIB-u ili internoj jedinstvenoj oznaci dodijeljenoj operateru.

  • Oznaka operatera omogućuje:

  • praćenje tko je izdao pojedini račun,

  • internu kontrolu rada zaposlenika,

  • jasnu odgovornost u slučaju nepravilnosti.

Ovaj podatak predstavlja važan element transparentnosti i kontrole unutar poslovnog sustava.

Interni akt o fiskalizaciji

Interni akt o fiskalizaciji je pisana odluka obveznika fiskalizacije kojom se uređuju pravila izdavanja računa i postupci fiskalizacije unutar poslovanja. Njegova svrha je osigurati dosljednu primjenu propisa, neovisno o broju poslovnih prostora, naplatnih uređaja ili zaposlenika.

  • Interni akt obvezno sadrži:

  • popis poslovnih prostora s pripadajućim adresama i oznakama,

  • pravila numeriranja računa, uključujući oznake poslovnog prostora i naplatnog uređaja,

  • popis naplatnih uređaja i operatera koji ih koriste,

  • način postupanja u slučaju tehničkih poteškoća.

Interni akt mora biti dostupan u svakom poslovnom prostoru te predočen na zahtjev ovlaštenih službenika Porezne uprave. U nastavku možete pogledati primjer Internog akta.

Sljednost računa

Sljednost računa je obveza da se računi numeriraju uzastopno, bez preskakanja, za svaki poslovni prostor i za svaki naplatni uređaj zasebno. Time se osigurava potpuna i kronološka evidencija svih izdanih računa.

  • Ovo pravilo:

  • sprječava naknadno umetanje ili brisanje računa,

  • omogućuje jednostavnu poreznu kontrolu,

  • osigurava transparentnost poslovanja.

Svako odstupanje od propisane slijednosti smatra se nepravilnošću i može biti predmet poreznog nadzora.

Tehnički preduvjeti

Digitalni certifikat (FINA certifikat)

Za komunikaciju s Poreznom upravom u postupku fiskalizacije obveznici fiskalizacije moraju koristiti digitalni certifikat izdan od Financijske agencije (FINA). Taj certifikat služi za elektroničku identifikaciju obveznika te omogućuje sigurnu i autentificiranu razmjenu podataka s informatičkim sustavom Porezne uprave.

U kontekstu fiskalizacije, FINA certifikat je jedini prihvatljiv certifikat za potpisivanje i slanje fiskalizacijskih poruka. 

  • FINA certifikat koristi se za:

  • potvrdu identiteta obveznika fiskalizacije,

  • sigurnu komunikaciju s Centralnim informacijskim sustavom Porezne uprave,

  • ispunjavanje zakonskih tehničkih preduvjeta fiskalizacije.

Bez važećeg FINA certifikata fiskalizacija računa nije moguća.

Aplikativni certifikat

Aplikativni certifikat je certifikat koji se koristi unutar blagajničkog programa (softvera) za potpisivanje fiskalizacijskih poruka prije slanja Poreznoj upravi. Njegova uloga je osigurati da poruke dolaze iz ovlaštenog i pravilno konfiguriranog sustava.

Detaljnije o aplikativnom certifikatu.

CIS (Centralni informacijski sustav)

CIS je centralni sustav Porezne uprave koji zaprima, provjerava i obrađuje fiskalizacijske poruke te po uspješnoj obradi dodjeljuje identifikatore poput JIR-a. CIS je operativna jezgra fiskalizacije i omogućuje nadzor prometa u realnom vremenu.

Detaljnije o CIS-u (Centralni informacijski sustav).

Specifičnosti i iznimke

Izuzeće od fiskalizacije

Zakon o fiskalizaciji propisuje izuzeća od fiskalizacije, koja se odnose na specifične vrste djelatnosti ili oblike naplate koji se, prema svojoj prirodi, ne smatraju prometom u krajnjoj potrošnji ili su tehnički i organizacijski drukčije uređeni.

  • Primjeri izuzeća uključuju:

  • prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama,

  • prodaju karata i karata za prijevoz u javnom prometu,

  • isporuku dobara i usluga čija se potrošnja mjeri ili obračunava periodično (npr. električna energija, plin, voda),

  • određene javne komunikacijske i slične usluge.

Važno je naglasiti da izuzeće od fiskalizacije ne znači izuzeće od izdavanja računa, već samo izuzeće od obveze fiskalizacije.

Napojnica

Izmjenama Zakona omogućena je fiskalizacija napojnice uz izdani račun. Napojnica se može evidentirati kao zasebna stavka na računu, čime se povećava transparentnost njezine evidencije i nadzora.

  • Zakonom su definirani:

  • neoporezivi iznosi napojnice, do propisanog limita,

  • iznosi napojnice koji podliježu oporezivanju kada se taj limit premaši.

Ova promjena ima za cilj urediti praksu napojnica, smanjiti neprijavljene primitke i osigurati jasna pravila za poslodavce, radnike i porezna tijela.

Fiskalizacija 1.0 i Fiskalizacija 2.0

Do 1. siječnja 2026. godine, Fiskalizacija 1.0 bila je usmjerena na promet u krajnjoj potrošnji, odnosno na izdavanje računa fizičkim osobama, pri čemu je obveza fiskalizacije bila vezana uz naplatu u gotovini i s njom izjednačene načine plaćanja.

Od 1. siječnja 2026. godine dolazi do promjene koncepta. Fiskalizacija u krajnjoj potrošnji obuhvaća sve račune izdane fizičkim osobama, neovisno o načinu plaćanja. Time se obveza fiskalizacije proširuje i na račune plaćene putem transakcijskog računa, ako je kupac krajnji potrošač.

Fiskalizacija 2.0 predstavlja zaseban, ali povezan sustav koji se odnosi na obveznu razmjenu eRačuna u poslovanju između poduzetnika i prema državi. 

  • Ukratko:

  • Fiskalizacija 1.0 → B2C (krajnji potrošači)

  • Fiskalizacija 2.0 → B2B i B2G (eRačuni i eIzvještavanje)

Oba sustava zajedno čine cjelovit okvir fiskalnog nadzora, s ciljem potpune digitalizacije i veće transparentnosti poslovanja.

Moglo bi vas zanimati...

Može li se isti FINA certifikat koristiti na više naplatnih uređaja?

Da. Isti FINA certifikat može se koristiti na više naplatnih uređaja, pod uvjetom da su svi uređaji pravilno prijavljeni, označeni i evidentirani u internom aktu o fiskalizaciji. Certifikat identificira obveznika fiskalizacije, dok se razlika između uređaja osigurava putem oznaka naplatnih uređaja.

Mora li se fiskalizirati račun fizičkoj osobi plaćen virmanom?
Može li jedan poslovni subjekt istovremeno biti u obvezi Fiskalizacije 1.0 i 2.0?
Smije li se fiskalizirati račun koji je izdan, ali nikad naplaćen?
Što se smatra „tehničkim razlogom” koji opravdava naknadnu fiskalizaciju?