Financijski izvještaji - kako ih čitati i zašto su važni?
Financijski izvještaji su temelj svakog ozbiljnog uvida u poslovanje. Oni nisu sami sebi svrha, već strukturirani prikaz financijskog položaja, uspješnosti poslovanja i sposobnosti poduzeća da dugoročno stvara vrijednost i podmiruje svoje obveze.
U ovom dijelu rječnika objašnjavamo osnovne financijske izvještaje koji se koriste u praksi i u bonitetnim analizama. Fokus nije na računovodstvenoj teoriji, već na razumijevanju što pojedini izvještaj prikazuje, koje informacije možemo iz njega vidjeti i kako se ti podaci koriste u donošenju poslovnih odluka.
Cilj je omogućiti korisnicima da financijske izvještaje ne doživljavaju kao formalne podatke, već kao alat za procjenu stabilnosti, rizika i realne slike poslovanja.
Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja
Velik broj poduzetnika u osnivanje poduzeća ulazi samo s fokusom na osnovnu djelatnost, no vrlo brzo shvate da je za kvalitetno donošenje poslovnih odluka nužno razumjeti i računovodstvene podatke. Financijski izvještaji predstavljaju završnu fazu financijskog računovodstva i osnovni su izvor informacija o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja.
Radi se o strukturiranim izvještajima koji pružaju cjelovit pregled imovine, obveza, kapitala, rezultata poslovanja i sposobnosti poduzeća da dugoročno stvara novac. Oni se temelje na obrađenim podacima iz prošlih poslovnih događaja i moraju istinito i fer prikazivati financijsku situaciju, uspješnost poslovanja i novčanu održivost poduzeća.
Za razliku od izvještaja upravljačkog računovodstva i računovodstva troškova, koji služe internom planiranju, kontroli i analizi, financijski izvještaji primarno su namijenjeni vanjskim korisnicima (investitorima, poslovnim partnerima, financijskim institucijama i drugim zainteresiranim stranama koje na temelju njih procjenjuju stabilnost i pouzdanost poslovanja).
Financijski izvještaji su standardizirani, što omogućuje usporedivost podataka među poduzećima i kroz vrijeme. U Republici Hrvatskoj njihov sadržaj i struktura propisani su u skladu sa smjernicama Europske unije, primjenom međunarodnih i nacionalnih računovodstvenih standarda (MSFI/MRS i HSFI), a definirani su pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja.
Financijski izvještaji obuhvaćaju sljedeće elemente:
1. Bilancu – izvještaj o financijskom položaju
2. Račun dobiti i gubitka (RDG), uključujući izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti
3. Izvještaj o novčanim tokovima
4. Izvještaj o promjenama kapitala
5. Bilješke uz financijske izvještaje
Svaki od ovih izvještaja pruža drugačiji, ali međusobno povezani uvid u poslovanje te zajedno čine temelj za financijsku analizu i bonitetnu procjenu.
Bilanca ili Izvještaj o financijskom položaju
Bilanca ili Izvještaj o financijskom položaju je financijski izvještaj koji daje sustavan pregled imovine, obveza i kapitala poduzeća na određeni dan. Prikazuje financijski položaj poduzeća u točno određenom trenutku, zbog čega joj je glavna karakteristika statičnost.
Za razliku od izvještaja koji prikazuju poslovanje kroz razdoblje, bilanca predstavlja presjek stanja i odgovara na pitanje u kakvom se financijskom položaju poduzeće nalazi na točno određeni dan.
Bilanca se sastoji od dva osnovna dijela:
- Aktiva – imovina poduzeća, odnosno resursi kojima poduzeće raspolaže
- Pasiva – izvori financiranja te imovine, odnosno obveze i kapital
Aktiva
Aktiva je imovina poduzeća, odnosno resursi kojima to poduzeće raspolaže i koje koristi u svakodnevnom poslovanju. Riječ je o sredstvima koja su rezultat prošlih poslovnih događaja i od kojih se očekuje buduća ekonomska korist.
U bilanci se aktiva prikazuje prema likvidnosti, odnosno prema brzini kojom se pojedini oblici imovine mogu pretvoriti u novac. Zbog toga se u strukturi bilance imovina razvrstava od dugotrajne prema kratkotrajnoj.
Pasiva
Pasiva prikazuje izvore financiranja imovine, odnosno način na koji je imovina poduzeća financirana. Obuhvaća kapital, kao vlastiti izvor financiranja, te obveze, kao tuđe izvore financiranja.
U bilanci se pasiva razvrstava prema ročnosti i sigurnosti izvora financiranja, čime se dobiva uvid u stabilnost financijske strukture poduzeća. Kapital predstavlja dugoročan i trajan izvor financiranja, dok obveze ukazuju na zaduženost i buduće novčane obveze poduzeća.
Računovodstvena jednadžba za bilancu
Bilanca se temelji na osnovnoj računovodstvenoj jednadžbi:
Imovina = Obveze + Kapital
Ova jednadžba osigurava ravnotežu bilance i jasno povezuje imovinu s izvorima njezina financiranja. Svaka promjena u poslovanju mora se odraziti na barem dvije bilančne stavke, pri čemu se ravnoteža bilance uvijek mora očuvati.
Kako se bilanca koristi u poslovanju?
Bilanca je jedan od osnovnih alata za procjenu:
- likvidnosti i sposobnosti podmirivanja obveza
- zaduženosti i strukture financiranja poduzeća
- financijske stabilnosti i dugoročne održivosti poslovanja
Zbog toga je temeljni izvor podataka u bonitetnim izvještajima, kreditnim analizama i procjeni poslovnog rizika.
Sastavljanje bilance
Poduzetnici su zakonski obvezni sastavljati bilancu na kraju poslovne godine, no ona se često izrađuje i tijekom godine, na primjer za potrebe kreditiranja, prijava na natječaje ili internog praćenja poslovanja.
Bilanca se kontinuirano mijenja, jer se svaka poslovna transakcija odražava na stanje imovine, obveza ili kapitala. Zbog toga je bilanca živi dokument koji se mijenja kako se mijenja i poslovanje.
Račun dobiti i gubitka (RDG) ili Izvještaj o dobiti
Račun dobiti i gubitka prikazuje uspješnost poslovanja poduzeća u određenom razdoblju kroz odnos ostvarenih prihoda i rashoda te konačni rezultat poslovanja, odnosno, dobit ili gubitak.
Za razliku od bilance, koja prikazuje stanje na određeni dan, RDG pokazuje kako je poduzeće poslovalo kroz vrijeme, najčešće tijekom poslovne godine.
U računu dobiti i gubitka prikazani su:
- prihodi ostvareni poslovanjem
- rashodi nastali u istom razdoblju
- rezultat poslovanja, odnosno dobit ili gubitak
Ako su prihodi veći od rashoda, poduzeće ostvaruje dobit. Ako su rashodi veći od prihoda, nastaje gubitak. Ostvarena dobit povećava kapital poduzeća, dok gubitak dovodi do smanjenja kapitala.
RDG jasno ukazuje na profitabilnost i operativnu uspješnost poslovanja, ali sam po sebi nije dovoljan za potpunu sliku financijskog stanja.
Isto tako, račun dobiti i gubitka ne prikazuje kretanje novca.
Poduzeće može iskazivati dobit, a da pritom:
- nije naplatilo potraživanja od kupaca
- nema dovoljno raspoloživih sredstava za podmirenje obveza
Zbog toga se stvarna uspješnost poslovanja ne može procjenjivati isključivo na temelju RDG-a, već ga je nužno promatrati zajedno s bilancom i izvještajem o novčanim tokovima.
Struktura RDG-a
U skraćenom obliku, račun dobiti i gubitka sastoji se od:
- POSLOVNI PRIHODI
- POSLOVNI RASHODI
- FINANCIJSKI PRIHODI
- FINANCIJSKI RASHODI
- OSTALI - IZVANREDNI PRIHODI
- OSTALI - IZVANREDNI RASHODI
- UKUPNI PRIHODI
- UKUPNI RASHODI
- DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA
- POREZ NA DOBIT
- DOBIT (GUBITAK) NAKON OPOREZIVANJA
Ova struktura omogućuje uvid u to iz kojih izvora poduzeće ostvaruje prihode i gdje nastaju troškovi.
Metode sastavljanja RDG-a
Račun dobiti i gubitka može se sastavljati primjenom različitih metoda koje se razlikuju u načinu prikaza troškova, ali daju isti poslovni rezultat:
Račun dobiti i gubitka može se sastavljati primjenom različitih metoda koje se razlikuju u načinu prikaza troškova, ali daju isti poslovni rezultat:
- metoda prirodnih vrsta troškova (metoda ukupnih troškova)
- metoda prodanih učinaka (funkcijska metoda)
Odabrana metoda ne utječe na visinu dobiti ili gubitka, već na način prezentacije podataka.
Poduzetnici su zakonski obvezni sastavljati i objavljivati račun dobiti i gubitka jednom godišnje. Struktura izvještaja i primijenjeni standardi propisani su zakonom, uz primjenu međunarodnih ili nacionalnih računovodstvenih standarda (MSFI/MRS ili HSFI).
Zašto je RDG važan u poslovanju?
Račun dobiti i gubitka temelj je za analizu:
- profitabilnost
- operativne uspješnosti
- poslovnih trendova
Na temelju podataka iz RDG-a izvode se brojni poslovni pokazatelji poput marži, EBIT-a i EBITDA-e.
Izvještaj o novčanim tokovima
Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje kretanje novca i novčanih ekvivalenata u određenom razdoblju te daje uvid u stvarni novčani položaj društva i njegovu sposobnost podmirivanja obveza.
Za razliku od računa dobiti i gubitka, koji se temelji na obračunskim kategorijama, ovaj se izvještaj temelji isključivo na novčanim kategorijama, tj. onome što je stvarno naplaćeno i plaćeno i zbog toga je ključan za razumijevanje likvidnosti poslovanja.
Izvještaj prikazuje:
- novčane primitke
- novčane izdatke
- novčani tok u promatranom razdoblju
Poduzeće može iskazivati dobit u RDG-u, a istodobno imati problema s likvidnošću ako novac nije naplaćen ili je vezan u potraživanjima i zalihama. Upravo zato se izvještaj o novčanim tokovima ne promatra izolirano, već kao dopuna RDG-u i bilanci.
Negativan novčani tok ne mora nužno značiti problem ako društvo raspolaže dostatnim sredstvima iz prethodnih razdoblja. Međutim, dugotrajno negativni novčani tokovi upućuju na povećani rizik nelikvidnosti.
Klasifikacija novčanih tokova
Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje kretanje novca i novčanih ekvivalenata u određenom razdoblju te daje uvid u stvarni novčani položaj društva i njegovu sposobnost podmirivanja obveza.
Za razliku od računa dobiti i gubitka, koji se temelji na obračunskim kategorijama, ovaj se izvještaj temelji isključivo na novčanim kategorijama, tj. onome što je stvarno naplaćeno i plaćeno i zbog toga je ključan za razumijevanje likvidnosti poslovanja.
Novčani tokovi razvrstavaju se prema vrsti aktivnosti na:
- poslovne aktivnosti – novac koji proizlazi iz osnovne djelatnosti poduzeća
- investicijske aktivnosti – novčani tokovi povezani s ulaganjima u dugotrajnu imovinu i financijska ulaganja
- financijske aktivnosti – novčani tokovi povezani sa zaduživanjem, otplatom kredita i promjenama kapitala
Ova podjela omogućuje nam da shvatimo odakle novac dolazi i za što se koristi.
Metode sastavljanja izvještaja
Izvještaj o novčanim tokovima može se sastavljati na dva načina:
- direktna metoda – prikazuje bruto novčane primitke i izdatke po vrstama aktivnosti
- indirektna metoda – polazi od dobiti ili gubitka te se provode korekcije za nenovčane stavke i promjene u obrtnoj imovini
Kao i kod RDG-a, obje metode dovode do istog novčanog toka, a razlika je isključivo u načinu prezentacije podataka.
Kako se izvještaj koristi u poslovanju?
Izvještaj o novčanim tokovima važan je za procjenu:
- likvidnosti poslovanja
- sposobnosti podmirivanja obveza
- održivosti poslovnog modela
U bonitetnim analizama i financijskom upravljanju često ima veću težinu od same dobiti, jer pokazuje stvarnu financijsku stabilnost poslovanja.
Izvještaj o novčanim tokovima ne zamjenjuje bilancu niti račun dobiti i gubitka, već ih nadopunjuje. Tek zajedničkim promatranjem sva tri izvještaja moguće je dobiti cjelovitu sliku poslovanja.
Izvještaj o promjenama kapitala
Izvještaj o promjenama kapitala prikazuje strukturu kapitala poduzeća i sve promjene koje su na njemu nastale tijekom određenog razdoblja. U ovom izvještaju evidentiraju se promjene na stavkama kapitala koje proizlaze iz poslovanja i odluka vlasnika.
Najčešće uključuju:
- ostvarenu neto dobit ili gubitak
- dodatna ulaganja vlasnika
- izglasane i isplaćene dividende
- promjene revalorizacijskih rezervi
- promjene računovodstvenih politika i ispravke prethodnih razdoblja
Uloga izvještaja u analizi poslovanja
Izvještaj o promjenama kapitala omogućuje uvid u:
- politiku raspodjele dobiti
- odnos između reinvestiranja i isplate vlasnicima
- stabilnost i dugoročnu održivost kapitalne strukture
U bonitetnim analizama važan je jer pokazuje na koji se način kapital gradi i koristi, te u kojoj se mjeri poslovanje oslanja na vlastite izvore financiranja.
Ovaj izvještaj tako nadopunjuje račun dobiti i gubitka, koji pokazuje ostvareni rezultat i bilancu, koja prikazuje stanje kapitala na određeni dan. Izvještaj o promjenama kapitala objašnjava što se između ta dva trenutka dogodilo s kapitalom i zašto se njegova struktura promijenila.
Bilješke uz financijske izvještaje
Bilješke uz financijske izvještaje predstavljaju detaljniju razradu i objašnjenje stavaka prikazanih u temeljnim financijskim izvještajima – bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o novčanim tokovima i izvještaju o promjenama kapitala.
One sadrže dodatna objašnjenja iznosa prikazanih u financijskim izvještajima te pružaju kontekst potreban za njihovo pravilno razumijevanje i tumačenje.
Bilješke najčešće uključuju:
- objašnjenja računovodstvenih politika i metoda procjene
- dodatne informacije o pojedinim stavkama imovine, obveza, prihoda i rashoda
- pojašnjenja značajnih promjena, izvanrednih događaja i procjena
Sadržaj i opseg bilješki propisani su računovodstvenim standardima (MSFI/MRS i HSFI).
Bilješke omogućuju razumijevanje kako su pojedini iznosi nastali, koje su pretpostavke korištene i koji rizici mogu utjecati na buduće poslovanje. Bez njih, financijski izvještaji daju samo brojčanu sliku, ali ne i potpunu informaciju.
U bonitetnim analizama i procjeni poslovnog rizika bilješke su nezamjenjive jer otkrivaju podatke koji nisu vidljivi iz samih tablica.
Veza između financijskih izvještaja
Financijski izvještaji ne mogu se promatrati se izolirano, već kao međusobno povezani sustav informacija. Račun dobiti i gubitka prikazuje rezultat poslovanja u određenom razdoblju, izvještaj o novčanim tokovima pokazuje stvarno kretanje novca, dok bilanca objedinjuje njihove učinke u financijsko stanje poduzeća na određeni dan.
Tek kombiniranim tumačenjem ovih izvještaja moguće je dobiti realnu sliku poslovanja, procijeniti likvidnost, stabilnost i dugoročnu održivost poduzeća. Upravo zato su financijski izvještaji temelj bonitetnih analiza i alat za donošenje poslovnih odluka.
*Većina informacija u ovom tekstu temelji se na materijalima prezentacije Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja autora Hrvoja Perčevića, dostupnima na mrežnim stranicama Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:
https://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/RAC/hpercevic/racunovodstvo/Financijski%20izvje%C5%A1taji.pdf
Sadržaj je dodatno prilagođen, strukturiran i interpretiran za potrebe praktičnog razumijevanja financijskih izvještaja te njihove primjene u bonitetnim analizama.
Moglo bi vas zanimati...
Financijski izvještaji temelje se na povijesnim poslovnim događajima, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost. Analiza trendova kroz više razdoblja omogućuje procjenu stabilnosti, smjera poslovanja i potencijalnih rizika u budućnosti.