Tko su obveznici fiskalizacije po novom Zakonu?
Obveznici fiskalizacije prema novom Zakonu su svi porezni obveznici koji izdaju i primaju račune (maloprodaja, usluge, javna tijela, slobodna zanimanja, informacijski posrednici, i dr.), bez obzira na način plaćanja.
Bitni aspekti
Tko su bili obveznici fiskalizacije prema starom Zakonu?
Tko su obveznici fiskalizacije po novom Zakonu?
Razlika između starog i novog Zakona o fiskalizaciji
Fiskalne blagajne u poslovanju
Kako se uskladiti s novim Zakonom o fiskalizaciji?
Obveznici fiskalizacije redefinirani su novim Zakonom o fiskalizaciji koji je objavljen u Narodnim novinama 13. lipnja 2025. godine.
Ovaj Zakon zamjenjuje prethodnu regulativu koja je bila na snazi od 2013. godine, a njime se fiskalizacija usklađuje s europskim digitalnim standardima, uvodi eRačun u B2B i B2C promet i proširuje krug obveznika fiskalizacije.
U ovom blogu usporedit ćemo tko su bili obveznici fiskalizacije prema starom zakonu, tko su oni po novom zakonu, ali i koje obveze i pravila vrijede od 1. rujna 2025. godine kako bi svi porezni obveznici uskladili svoje poslovanje s aktualnim propisima.
Tko su bili obveznici fiskalizacije prema starom Zakonu?
-
Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom koji je na snazi bio od 2013. do 2025. godine, pod uvjetom da su svoje račune naplaćivali račune gotovini (gotovina, kartice, čekovi i sl.) obveznici fiskalizacije su bili:
-
Fizičke osobe obveznici poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti (obrtnici, slobodna zanimanja i dr.);
-
Pravne osobe obveznici poreza na dobit.
Navedeni subjekti bili su obvezni izdavati račune putem fiskalnih blagajni i u stvarnom (realnom) vremenu prijavljivati podatke Poreznoj upravi.
Od fiskalizacije su bile izuzete neke djelatnosti, poput autorskih honorara, iznajmljivača koji nisu u sustavu PDV-a te djelatnosti koje su izvan okvira gospodarske djelatnosti.
Tko su obveznici fiskalizacije po novom Zakonu?
Novi zakon širi krug obveznika i uvodi precizniju definiciju, pa su sada obveznici fiskalizacije sve osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost na području Hrvatske i izdaju račune za isporučena dobra ili usluge krajnjem korisniku (B2C), bez obzira na oblik naplate ili sudjeluju u prometu koji se naplaćuje gotovinom (ili ekvivalentima).
-
Obveznici fiskalizacije su:
-
Pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak;
-
Javne ustanove, ako obavljaju gospodarsku djelatnost i izdaju račune krajnjim korisnicima;
-
Udruge, zaklade i vjerske zajednice, ako ostvaruju prihode od gospodarskih djelatnosti;
-
Informacijski posrednici koji pružaju uslugu razmjene eRačuna i eDokumenata;
-
Subjekti koji izdaju eRačune u B2C prometu, što znači da se fiskalizacija ne odnosi više samo na naplatu, već i na digitalnu razmjenu računa.
Prema tome, možemo zaključiti kako se novim Zakonom o fiskalizaciji definicija obveznika fiskalizacije znatno proširuje jer više nije vezana isključivo za gotovinski promet, već praktički svi poslovni subjekti koji izdaju ili primaju račune postaju obveznici fiskalizacije.
Novi sustav donosi širu regulaciju, digitalizaciju procesa te pokriva veliki spektar računa i subjekata u gospodarstvu, uz uži krug izuzetaka propisan samim Zakonom.
-
Važno je zapamtiti da se pod „šire obuhvaćeni subjekti“ podrazumijevaju svi subjekti koji izdaju i primaju račune pa ćemo ponoviti da se to posebno odnosi na:
-
Trgovačka društva, ustanove, tijela javne i državne uprave, lokalne i područne samouprave, proračunske i izvanproračunske korisnike (pravne osobe);
-
Obrtnike (neovisno o tome jesu li „paušalci“, „dohodaši“…) i osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost (npr. liječnici, odvjetnici, konzultanti);
-
Fizičke osobe koje djeluju kroz maloprodaju ili usluge (obveznike fiskalizacije u maloprodaji kao i do sada);
-
Informacijske posrednike i pružatelje pristupnih točaka za eRačune.
-
Važno je znati da pod „obuhvat svih računa“ u kontekstu novog Zakona o fiskalizaciji, smatramo:
-
Sve račune izdane krajnjim kupcima (B2C), neovisno o načinu plaćanja (uključujući gotovinu, kartice, transakcijski račun, online servise poput PayPala, Google Pay i dr.);
-
Sve eRačune između poduzetnika (B2B) i prema javnom sektoru (B2G).
Uspoređujući zakonske propise prethodnog i novog Zakona o fiskalizaciji, prvenstveno je važno razumjeti da više nema ograničenja na gotovinski promet, nego se sada fiskalizacija provodi kod svih oblika plaćanja.
Prethodno je fiskalizacija bila obvezna isključivo za promet u gotovini i slične oblike plaćanja. S novim zakonom, fiskalizacija obuhvaća sva plaćanja, uključujući elektroničke i bezgotovinske kanale.
Iznimke koje smo spomenuli, a koje su zakonski detaljno propisane kao izuzeci obveze fiskalizacije, odnose se na specifične potvrde, ugovore, cestarinu i određene djelatnosti prema posebnim propisima kao što je prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na kućnom pragu ili lutrija.
Prema tome, možemo definirati da su obveznici fiskalizacije prema novom Zakonu svi porezni obveznici koji izdaju i primaju račune (maloprodaja, usluge, javna tijela, slobodna zanimanja, informacijski posrednici, i dr.), bez obzira na način plaćanja.
Razlika između starog i novog Zakona o fiskalizaciji
Razlika između starog i ovog zakona o fiskalizaciji je poprilična jer obuhvaća uvođenje brojnih novih procesa koji traže prilagodbu računovodstvenih, informatičkih i administrativnih sustava svih uključenih subjekata.
Fokus svih izmjena je na modernizaciji i povećanom nadzoru financijskih tokova u gospodarstvu, stoga je obveza fiskalizacije vrlo detaljno uređena, kao i uloga svih dionika u tom procesu.
-
Ovo su neke od najvažnijih promjena koje svaki obveznik fiskalizacije mora danas znati:
-
Obveznik fiskalizacije danas je svaki porezni obveznik, odnosno pojam je prema novom zakonu značajno širi jer fiskalizacija više nije vezana isključivo uz gotovinska plaćanja, nego se odnosi na svaku naplatu, svaki račun i praktički sve porezne obveznike;
-
U novom zakonu naglasak je stavljen na digitalizaciju i elektroničku razmjenu računa, uz obveznu fiskalizaciju i B2B i B2G eRačuna, dok su ranije eRačuni bili obvezni samo u javnonabavnim procesima;
-
Uklanjaju se brojni izvještaji i pojednostavljuje administracija, što donosi veću transparentnost poslovanja;
-
Uvodi se obveza i za informacijske posrednike i platforme, što je novo u zakonskoj terminologiji i praksi.
Fiskalne blagajne u poslovanju
Obveznici fiskalizacije prema starom zakonu postavili su upit Poreznoj upravi mogu li nastaviti koristiti rješenja za fiskalizaciju koju su ranije koristili, međutim bez potrebnih nadogradnji i usklada to neće biti moguće.
Prema novom zakonu, obveznici fiskalizacije imaju niz dodatnih obveza koje nadilaze klasičnu upotrebu fiskalne blagajne.
Ako govorimo o izdavanju eRačuna u B2C prometu, kada se račun izdaje kranjem potrošaču i šalje elektronički, mora biti u fiskalizarnom eRačun formatu, a to znači da mora biti usklađen s EU normom za eRačun i izdan, prenesen i zaprimljen prema pravilima o eRačunu.
Za izdavanje i zaprimanje eRačuna poduzetnici moraju ugovoriti korištenje usluga informacijskog posredništva i uspostaviti pristupnu točku. Informacijski posrednik kojeg poduzetnik odabire za razmjenu eRačuna i uslugu elektroničkog arhiva mora biti odobren od Porezne uprave.
Prema prethodnom zakonu, svi računi su morali imati jedinstvenu oznaku računa (JIR) i zaštitni kod izdavatelja (ZKI), a isto se primjenjuje i kod provedbe novog zakona.
Razlika je u tome da je kod eRačuna obvezna i primjena naprednog elektroničkog potpisa, odnosno digitalnog certifikata koji se često naziva i aplikativni certifikat.
Novi Zakon o fiskalizaciji uvodi i obvezu elektroničkog arhiva kao jedinog ispravnog načina pohrane i čuvanja eRačuna, a riječ je o usluzi koju za korisnika mogu pružati odabrani informacijski posrednici.
Obveznici fiskalizacije dužni su voditi evidenciju izdanih i primljenih eRačuna u izvornom obliku (kao XML) i čuvati ih kroz propisani rok od 11 godina.
Svi izdani eRačuni prijavljivat će se Poreznoj upravi u stvarnom vremenu, a razlika je što će se i nefiskalizirani računi (isključivo iz opravdanih razloga) morati prijavljivati Poreznoj upravi u roku od 48 sati.
Kako se uskladiti s novim Zakonom o fiskalizaciji?
Porezni obveznici prvo moraju utvrditi jesu li obveznici fiskalizacije prema novim kriterijima propisanim zakonom.
Sljedeći korak je osigurati softver i opremu, odnosno provjeriti je li iz vašeg ERP-a moguće slanje eRačuna ili ćete koristiti besplatnu aplikaciju za eRačune.
Nakon toga, morate odabrati informacijskog posrednika i pristupnu točku za razmjenu eRačuna. Tom prilikom pripazite da odaberete informacijskog posrednika koji služi i kao pristupna točka te vam omogućuje siguran i kontroliran eArhiv, a ujedno je povezan s Poreznom upravom radi eIzvještavanja.
Informacijski posrednik Elektronički računi kroz svoje digitalne usluge i Kreiraj zadovoljava sve navedene uvjete.
Jako je važno da se svi vaši zaposlenici čim prije educiraju o novim obvezama, posebice ako su zaduženi za izdavanje ili zaprimanje računa jer vas i najmanja greška može skupo stajati.
Zato je važno da redovito pratite dopune i izmjene vezano uz Zakon o fiskalizaciji i prateće pravilnike ili upute Porezne uprave te da u konačnici odaberete infornacijskog posrednika kojemu je razmjena eRačuna core business i ima najviše iskustva u ovim procesima.