Fiskalizacija nove generacije
Fiskalizacija nove generacije donosi fiskalizaciju svih računa, dok je Fiskalizacija 1.0 bila primarno vezana uz transakcije gotovinom.
Bitni aspekti
Početak fiskalizacije u Hrvatskoj
Fiskalizacija 1.0 – fiskalizacija gotovinskih računa
Fiskalizacija 2.0 – fiskalizacija gotovinskih i bezgotovinskih računa
Proces Fiskalizacije 1.0 i 2.0
Opseg i obveznici fiskalizacije
Fiskalizacija nove generacije
Fiskalizacija u je pojam koji je u hrvatsko gospodarstvo uveden 2013. godine kao pokušaj uvođenja reda u promet gotovinom, a danas se na to referiramo kad kažemo Fiskalizacija 1.0.
Fiskalizacija 1.0 je bila odgovor na potrebu za transparentnijim nadzorom nad prometom gotovim novcem i smanjenjem poreznih utaja.
Sustav fiskalizacije do danas je doživio niz izmjena, no prva sveobuhvatna reforma došla je tek 2025. godine s novim Zakonom o fiskalizaciji (NN 89/2025), koji je stupio na snagu 1. rujna 2025. Njime započinje era takozvane Fiskalizacije 2.0.
Riječ je o reformi koja u potpunosti mijenja način izdavanja, slanja i kontrole računa u Hrvatskoj i koja za razliku od Fiskalizacije 1.0 značajno smanjuje administrativno opterećenje na poduzetnike.
Naime, zahvaljujući informacijskim posrednicima-pristupnim točkama koji su neizostavan dionik Fiskalizacije 2.0, gotovo svi relevantni podaci prikupljaju se i dostavljaju Poreznoj upravi u stvarnom vremenu.
Početak fiskalizacije u Hrvatskoj
Fiskalizacija 1.0 uvedena je 1. siječnja 2013. godine Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a njen glavni cilj bio je nadzor nad prometom u segmentu B2C računa koje poduzetnici izdaju krajnjim potrošačima.
Računi su se izdavali putem fiskalnih blagajni ili drugih uređaja, a softver je u trenutku izdavanja slao podatke Poreznoj upravi.
Ako je račun pravilno fiskaliziran, Porezna uprava bi vraćala Jedinstveni identifikator računa (JIR), bez kojeg račun nije smio biti tiskan i uručen kupcu.
Prva verzija fiskalizacije obuhvaćala je plaćanja gotovinom i karticama, dok su bezgotovinske transakcije poput uplata na račun ili putem internetskih servisa bile izvan sustava.
Tijekom vremena uvedene su nadogradnje koje su obuhvatile fiskalizaciju samoposlužnih uređaja, napojnica te QR kod na računima.
Novim Zakonom o fiskalizaciji ova je praksa zadržana, no postupak sada obuhvaća sve račune iako prema drugačijem postupku, izuzev zakonom propisanih iznimaka.
Fiskalizacija 2.0 formalno je započela 1. rujna 2025. godine stupanjem na snagu novog Zakona o fiskalizaciji, iako je sama priprema za nju započela i prije jer je riječ o strateškom projektu koji u fazama obuhvaća cjelokupno gospodarstvo.
Ovaj model širi obvezu fiskalizacije na sve račune, uključujući i bezgotovinske, odnosno račune koji se plaćaju putem transakcijskih računa.
Ključna novost je uvođenje obveznog eRačuna za poslovanje između poreznih obveznika (B2B) i prema javnim tijelima (B2G).
Od 1. siječnja 2026. godine svi porezni obveznici moraju izdavati i fiskalizirati eRačune, a od 1. siječnja 2027. godine eRačun postaje obvezan i za subjekte izvan sustava PDV-a.
Time Hrvatska završava jedan od najvažnijih transformacijskih koraka u smislu digitalizacije od svoga osnutka.
Fiskalizacija 1.0 – fiskalizacija gotovinskih računa
U fiskalizaciji bezgotovinskih naspram fiskalizacije gotovinskih računa vidi se temeljna razlika između Fiskalizacije 1.0 i 2.0.
U Fiskalizaciji 1.0 proces je bio jasno usmjeren na gotovinske račune, budući da je i sam naziv zakona bio Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
Pod pojmom gotovina nije se govorilo isključivo o novčanicama i kovanicama, nego i plaćanju debitnim i kreditnim karticama putem POS naplatnih uređaja koji su prvi oblik digitalne komunikacije između poduzetnika i Porezne uprave.
Dopunama zakona su, kako smo već ranije naveli, kasnije obuhvaćeni i samoposlužni uređaji te napojnice.
Kada bi trgovac ili ugostitelj izdao račun, blagajnički softver slao je osnovne podatke o računu Poreznoj upravi:
iznos
datum
oznaku poslovnog prostora
oznaku uređaja
i druge potrebne podatke.
Porezna uprava bi u realnom vremenu vraćala JIR. Taj JIR, zajedno sa ZKI-jem (zaštitnim kodom izdavatelja), morao je biti otisnut na samom računu, a u kasnijim fazama i QR kod.
Tek nakon što je račun bio fiskaliziran, a to znači da je sadržavao gore navedene oznake Porezne uprave, mogao se uručiti kupcu.
Prema tome, fiskalizacija se provodila isključivo nad računima koji su plaćeni gotovinom, karticama ili čekovima. Ako je račun bio plaćen virmanom ili uplatom na transakcijski račun, on se u pravilu nije fiskalizirao.
Fiskalizacija 2.0 – fiskalizacija gotovinskih i bezgotovinskih računa
Fiskalizacija 2.0 sve poduzetnike dovodi u bitno drugačiju situaciju. Svi računi, bez obzira na način plaćanja, moraju biti fiskalizirani.
To znači da se fiskaliziraju i računi koji trebaju biti plaćeni bezgotovinski, odnosno putem transakcijskih računa, internetskog bankarstva, kao i kroz digitalne servise poput PayPala, Google Paya ili Stripa.
Temelj cijelog procesa naplate izvršene usluge ili prodanog proizvoda je sada eRačun u XML formatu, usklađen s EU normom za eRačun i dostavljen od prodavatelja do kupca putem sigurnog kanala informacijskog posrednika.
Pojednostavit ćemo primjer:
Kada izdavatelj izradi eRačun u svom poslovnom softveru, on se šalje putem informacijskog posrednika primatelju i istodobno Poreznoj upravi. Porezna i posrednik osiguravaju fiskalni trag, dok se status računa može pratiti – je li poslan, zaprimljen, prihvaćen ili odbijen.
Ako poduzetnik nema poslovni softver ili računovodstveni program, za zakonski usklađene eRačune ima na raspolaganju Kreiraj, besplatnu aplikaciju za eRačune.
U eRačunima nema JIR-a, ZKI-ja ili QR koda jer se fiskalni trag osigurava samim procesom razmjene podataka putem odobrenog informacijskog posrednika koji pruža uslugu fiskalizacije.
Porezna uprava sada ne nadzire samo trenutak izdavanja računa, nego i njegovu naplatu, budući da su poduzetnici dužni izvještavati o svim naplaćenim računima iz prethodnog mjeseca.
Sve se obavlja elektroničkim putem, što smanjuje administrativno opterećenje poduzetnika i njihovih knjigovođa.
Proces Fiskalizacije 1.0 i 2.0
Kod Fiskalizacije 1.0 uobičajeno se izdavao račun na papiru ili u iznimnim situacijama kao PDF dokument koji bi se potom ispisivao.
Podaci su se u Poreznu upravu slali putem fiskalne blagajne, a Porezna je u nju vraćala JIR. Ovakav proces nije nudio mogućnost potvrde primitka računa od strane primatelja, niti se mogao pratiti daljnji status tih računa.
Sustav je bio zatvoren i jednostran jer se sastojao od koraka gdje trgovac izdaje račun, Porezna ga evidentira, a kupac ga preuzima.
Fiskalizacija 2.0 uvodi potpuno digitalni proces gdje nam je „sudbina“ nastale obveze poznata u svakom trenutku.
eRačun je strukturirani dokument, što znači da se većinom izdaje u XML formatu koji je čitljiv elektroničkim putem. Potom se šalje putem informacijskog posrednika do primatelja i Porezne uprave koja ga zaprima u realnom vremenu.
Za razliku od Fiskalizacije 1.0, ovdje sustav osigurava obostranu (dvosmjernu) komunikaciju jer pošiljatelj zna kada je račun primljen (i tko ga je primio), primatelj može odbiti ili prihvatiti taj račun, a Porezna ima transparentan uvid u cijeli proces.
To omogućuje višu razinu sigurnosti i pouzdanosti, ali i potpunu digitalizaciju procesa slanja-zaprimanja-knjiženja-plaćanja i u konačnici arhiviranja računa.
Opseg i obveznici fiskalizacije
U starom sustavu fiskalizacije obveznici su bili samo oni poduzetnici koji izdaju račune u gotovinskom prometu. Postojale su obveze vođenja internih akata, prijave poslovnih prostora i uređaja, numeracije računa i dostave dnevnih izvještaja. Dio tih obveza postojao je i za poduzetnike koji su imali isključivo bezgotovinska plaćanja, ali oni nisu prijavljivali izdane račune u stvarnom vremenu.
Administrativno opterećenje za poduzetnike je bilo značajno, a kontrola se odnosila uglavnom na maloprodaju i uslužne djelatnosti.
Novi sustav širi obveze na sve porezne obveznike, ali istovremeno donosi veliko administrativno rasterećenje svih dionika.
Od 1. siječnja 2026. godine PDV obveznici moraju izdavati i zaprimati eRačune, a od 1. siječnja 2027. to će biti obvezni i svi ostali subjekti izvan PDV-a.
Fiskalizacija 2.0 obuhvaća sve račune, bez obzira na to jesu li gotovinski ili bezgotovinski, odnosno njenim stupanjem na snagu ne ukida se obveza fiskalizacije gotovinskih računa, ako kojim slučajem poduzetnik nije i PDV-obveznik.
Ono što se ukida je niz dosadašnjih evidencija i obrazaca, poput IRA, URA, PPO, DON-H i PDV-F i drugih.
Time se administracija pojednostavljuje, ali se odgovornost seli na korisnika za korištenje digitalnih sustava i odabir dobrog informacijskog posrednika koji će mu omogućiti da iz sustava prikupi i na vrijeme dostavi relevantne podatke u Poreznu upravu.
Fiskalizacija nove generacije
Fiskalizacija 2.0 strateški je projekt koji mijenja dosadašnji način poslovanja nabolje i zasigurno je jedna od najvažnijih promjena u poreznom sustavu do sada jer direktno povećava transparentnost u gospodarskoj aktivnosti kroz standardizaciju i automatizirani nadzor.
Sustav prati sve račune, smanjuje administraciju, omogućuje jednostavniju obradu i usklađuje Hrvatsku s europskim standardima, što je temelj za gospodarski rast.
Unatoč brojnim prednostima nove fiskalizacije, poduzetnici moraju biti svjesni i izazova pred njima te se na vrijeme educirati i pripremiti za nadolazeću godinu.
Primarno, poduzetnici moraju utvrditi podržava li njihov softver slanje i zaprimanje eRačuna ili aktivirati besplatnu aplikaciju za eRačune Kreiraj, trebaju odabrati informacijskog posrednika-pristupnu točku, educirati zaposlenike i organizirati digitalnu arhivu i to sve najkasnije do kraja ove godine.
Prijelazno razdoblje traje vrlo kratko i zato je najbolje izbjeći dvostruke obveze, odnosno fiskalizirati račune po starom sustavu, a paralelno se pripremati za fiskalizaciju po novom, već odmah započeti prijelaz na Fiskalizaciju 2.0.