Pametne industrije bit će nam neostvariv cilj dok gomilamo papir
Autor: Saša Stanković
Stalno se govori kako smo na kraju treće i ulazimo u četvrtu industrijsku revoluciju, što globalno može biti točno, ali Hrvatska je, kada govorimo o upotrebi ICT rješenja, a tu sam sad poprilično optimističan, možda tek na sredini treće. Naime, većina koristi računala, ali rad na računalu još uvijek ispisuje na papir, puni police i registratore i nada se kako će dokumentaciju uspjeti sačuvati u za to propisanom zakonskom roku. Izrađujemo, šaljemo i primamo eRačune, ali su nam otpremnice i dalje na komadu bezvrijednog papira pa ih vozači moraju čuvati kao oko u glavi dok ne stignu na odredište s robom. Možemo li onda uistinu govoriti o pametnim industrijama, toj famoznoj četvrtoj industrijskoj revoluciji, s potpuno informatiziranim sustavima proizvodnje gdje su skladišta potpuno prazna, kupci zadovoljni, a tvornica ima nula troškova? Zemlja u kojoj administrativni trošak ostaje neprepoznat kao uteg koji guši konkurentnost, ne može parirati zemljama koje su potpuno digitalizirale proizvodne procese. Ne samo računovodstvene poslove, ne izdavanje i zaprimanje robe, nego su čitavu proizvodnju, uključujući ljude i strojeve, digitalno povezali.
Pametne industrije neodvojivo su vezane uz održivo poslovanje i takozvane zelene industrije. Zaštita okoliša predstavlja obvezu svake kompanije, a istovremeno, ni ne razmišljajući, čak i tvrtka s dva ili tri zaposlena, proizvodi gomile otpada ispisujući informacije koje će već do kraja tog dana završiti u košu. Tješimo se kako odlažemo papir u kutije po koje će netko doći i odvesti ih u neko od reciklažnih dvorišta. Jesmo li uistinu učinili sve što je u našoj moći da čuvamo okoliš i time svoje poslovanje?
Automatizacija donosi prosperitet
Čitao sam istraživanje o državama koje su ranije donijele strategiju ulaganja u inovacije s ciljem prelaska na pametne industrije. Proizvodni proces u kojem bi svaki korak bio smisleno i strateški proveden u simbiozi čovjeka i tehnologije s ciljem maksimiziranja korisnosti obiju strana. Podsjetilo me to na priču o Henryju Fordu i famoznoj pokretnoj traci koja je uvedena 1913. godine. Svježe oformljeni sindikati su takvu odluku dočekali na nož, tvrdeći kako će automatizacija procesa neminovno dovesti do otkaza i kako je to put do propasti proizvodnje. Dogodilo se upravo suprotno. Istina smanjio se broj radnih sati s 9 na 8, ali se dnevnica s 2,5 za 9 povećala na 5 dolara za 8 sati. Skratio se i radni tjedan pa su, bolje plaćeni radnici, sada imali dva dana slobodno. Pretpostavljam da je tada nastala uzrečica kako treba raditi pametnije, a ne više.
Hrvatska, uz turizam, ima iznimno jaku još jednu gospodarsku granu koja uopće nije ovisna o broju sunčanih dana u srpnju i kolovozu, kao ni zatvaranju granica zbog pandemije. ICT godišnje ostvari oko 5,4 milijarde eura prihoda i to bez sektorskih poticaja kakve imaju turizam ili graditeljstvo i prehrambena industrija. Riječ je o grani koju prati i veliki rast izvoza, što znači kako naše kompanije stvaraju pametne industrije država koje su prepoznale njihove softvere kao vrijedan alat za digitalnu transformaciju svog poslovanja. Zašto onda mi bježimo od novih vještina, razvoja i inovacija i odbijamo dosegnuti višu razinu konkurentnosti kroz korištenje novih inovativnih proizvoda i usluga?
Bježimo od inovacija na svoju štetu
Često čujem isprike kako se „nema vremena“ uvoditi promjene u poslovanje, kako sva papirologija zahtjeva prekovremene sate, priče o gušenju u gomili administrativnog posla, ali rijetko tko samoinicijativno shvati kako je zapravo riječ o uzročno-posljedičnom odnosu. Nije posao stvorio gomilu papira, nego je papir stvorio gomilu posla. Već kroz digitalizaciju administrativnog poslovanja lako je uvidjeti kako bi potpuna digitalna transformacija proizvodnog, prodajnog i komunikacijskog segmenta poslovanja povećala ne samo produktivnost cijele kompanije, nego i zadovoljstvo svih dionika.
Možda je zapravo takav otpor prema digitalnoj transformaciji predznak da se revolucija ipak događa, možda trenutno i naše društvo prolazi ovo „fordovsko“ iskustvo gdje smo uvjereni kako ćemo u srazu s automatizacijom posla postati suvišni. No, istina je upravo suprotna. Automatizacija kroz digitalizaciju učinit će da upravo čovjek radi ono što ne može nijedan stroj – kreativno razmišlja i donosi inovativna rješenja.